Na današnji dan, 21. srpnja 1925. godine, u Šibeniku je rođen Lovro Županović, jedan od istaknutih hrvatskih muzikologa, skladatelj, pedagog i akademik.
U rodnom je gradu završio gimnaziju, a još u mladosti djelovao je kao orguljaš, dirigent i voditelj zborova. Šibenik je tako bio njegova prva glazbena pozornica. Glazbu nije trebalo posebno tražiti. Čula se ona u crkvenim zvonima, u pučkoj pjesmi, u zborovima, u procesijama, u zvuku orgulja, a to je predstavljalo ozračje glazbenog odrastanja Lovre Županovića.
Nakon studija i akademske karijere najveći dio svoga rada posvetio je istraživanju hrvatske glazbene baštine, osobito glazbe od 16. do 19. stoljeća. Proučavao je i priređivao djela starih hrvatskih skladatelja, među njima Šibenčanima posebno bliskih Ivana Lukačića i Julija Skjavetića, te se sustavno bavio opusom Vatroslava Lisinskog i Blagoja Berse.
Njegovi studenti pamtili su ga kao temperamentnog, ali srdačnog profesora. Zvali su ga jednostavno Lovro ili „stari profa“. Njegova nekadašnja studentica Maja Stanetti prisjetila se i njegova karakterističnog pozdrava pri slučajnim susretima: „A, dite moje, u što si se dala?“
U toj kratkoj rečenici kao da je ostalo i nešto njegova Šibenika – neposrednost, toplina i govor zavičaja koji se ne zaboravlja.
Županović je bio dugogodišnji profesor Muzičke akademije u Zagrebu i redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Ostavio je značajan muzikološki, skladateljski i pedagoški opus.
Godine 1999. Lovro Županović dobio je Nagradu Grada Šibenika za životno djelo, priznanje koje je na simboličan način zaokružilo njegov povratak gradu iz kojega je krenuo.
Preminuo je 18. ožujka 2004. u Zagrebu, a pokopan je na Gradskom groblju Kvanj u Šibeniku, gradu iz kojega je krenuo i kojemu se, na kraju životnog puta, vratio.
Piše: Ivica Poljičak
