Oni koji su navršili 70 ili više godina, a pohađali su Petu osnovnu školu, nastavu su imali u „barakama” sve dok nije izgrađena nova školska zgrada na Baldekinu. Nastava u njoj počela je u rujnu školske godine 1968./69. Nekadašnjim učenicima ova je fotografija posve prepoznatljiva.
Na fotografiji se prepoznaje utabani nasip, bolje rečeno, put kojim su djeca dolazila u školu, te cesta kojom je tek tu i tamo prolazio poneki automobil prema Mandalini. Tek je bio izgrađen pogon vinarije. U udolini između ceste i nasipa kamenjem je ograđen improvizirani prostor na kojem se održavala nastava tjelesnog odgoja. U Palacinima je bila smještena vojska. Takve su bile Krvavice i Bioci sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća.
Fotografija ne čuva zvukove ni mirise, ali pogled na taj put lako ih dozove. Možda se u nekoj kuhinji mlijeko predugo grijalo pa se miris zagorenog mlijeka uvukao u odjeću i pratio djecu do vrata braka. A onda jutarnji zrak i prašina pod cipelama, teške školske torbe, dobacivanja i zadirkivanje na putu do škole. Na povratku bi se priče nastavile, kao da je dan pripadao djeci još malo, prije nego što svatko skrene svojoj kući. U tim običnim sitnicama fotografija dobiva dah vremena. Ti mali putovi i ceste nosili su nas, gotovo neprimjetno, u život.
Piše: Ivica Poljičak