U životu grada uvijek ima pojedinaca koji svojim radom ostave dublje tragove. S vremenom to postane zajednička ostavština.
Nažalost, nerijetko zaslužne pojedince, dijelom i zbog vlastite samozatajnosti tijekom života, prekrije zaborav. Jedan od onih koji je ostavio tragove svakako je Slavo Grubišić, profesor povijesti i dugogodišnji ravnatelj Muzeja grada Šibenika.
Slavo Grubišić rodio se u Šibeniku 2. rujna1926. godine. O njemu najbolje govore njegova djela. Napisao je i objavio 1974. godine „Šibenik kroz stoljeća“. Riječ je o prvoj napisanoj cjelovitoj povijesti Šibenika, od prvog spomena do 1921. godine.
Kao urednik bio je ključna osoba, bez njega nikada svjetlo ne bi ugledao Spomen zbornik o 900. obljetnici Šibenika. Uz to prvenstveno zahvaljujući njemu Šibenik je dobio muzej kakvog zaslužuje. Pridružujući se nizu don Krste Stošića, Frane Dujmovića i Bože Dulibića svojim ustrajanim i nepopustljivim pristupom Slavo Grubišić je uspio prostor Kneževe palače vlasnički razriješiti na način da je palača u cijelosti postala muzej. Zgrada je po projektu Ante Vulina u potpunosti obnovljena 1974./75. godine, da bi izložbom Juraj Dalmatinac, 21. rujna 1975. godine svečano otvoren izložbeniprostor Gradskog muzeja Šibenik.
Doprinos vrijedan pamćenja i hvale, zar ne?
Zapravo, Slavu Grubišića jedino sam mogao upoznati kroz njegove knjige i njegovo djelo. Ostalo je površno, pamtim ga po prepoznatljivoj francuzici koju je nosio zadnjih godina života i na prvi pogled po dojmu jedne iznimno skromne pojave što je u neskladu s onim što je dao Šibeniku, a to je jako puno.
Zato posebno veseli što će se u povodu stote obljetnice njegova rođenja ove godine njemu u čast organizirati veliki znanstveni skup. Bit će to prilika da se njegovo djelo dodatno istraži i vrednuje te da se širu javnost podsjeti na sve što je učinio za Šibenik. Slavo Grubišić takvo je priznanje odavno zaslužio.
Piše Ivica Poljičak
