Kad se 21. kolovoza 1838. godine u Šibeniku rodio Ante Šupuk, grad je još živio zatvoren unutar svojih zidina, bez željezničke veze, vodovoda i električne rasvjete. Kada je šezdeset i šest godina poslije umro, ostavio je iza sebe drukčiji Šibenik – grad koji se širio, razvijao i sigurnim korakom ulazio u 20. stoljeće.
Teško je govoriti o posljednjim desetljećima 19. stoljeća u Šibeniku, a ne govoriti o Anti Šupuku. Bio je najutjecajniji šibenski političar svoga vremena, poduzetnik rijetke energije i čovjek koji je znao prepoznati potrebe grada mnogo prije nego što su ih drugi bili spremni prihvatiti.
Šibenik je obilježio čitav njegov život, a on je zauzvrat trajno obilježio Šibenik.
Premda je na početku političkog djelovanja kratko bio blizak autonomašima, Šupuk je ubrzo postao vodeći čovjek narodnjačke ideje u Šibeniku i njegovoj okolici. Postao je odlučan zagovornik hrvatskoga jezika i nacionalne svijesti u gradu u kojem su autonomaši dugo držali političku vlast i talijanski jezik u javnom životu.
Prvi veliki politički uspjeh ostvario je 1870. godine, kada je na izborima za Dalmatinski sabor pobijedio autonomaškog kandidata. Dvije godine poslije Narodna stranka trijumfirala je na izborima za šibensku općinu, a 15. siječnja 1873. Ante Šupuk izabran je za hrvatskog načelnika Šibenika.
Bilo je to više od uobičajene promjene vlasti nakon izbora.
U općinsku upravu umjesto talijanskoga uveden je hrvatski jezik. Politički poraz autonomaša bio je konačan, a Šibenik je postao prvi veći dalmatinski grad u kojem je Narodna stranka osvojila općinsku vlast.
Pred Šupukom i njegovim suradnicima nalazio se grad opterećen višestoljetnim komunalnim problemima.
Zalaganjem šibenskih narodnjačkih zastupnika i općinske uprave 1877. godine otvorena je željeznička dionica Perković – Šibenik, kojom se grad priključio pruzi Siverić – Split. Željeznica je povezala rudnike i gospodarski sve važnije zaleđe sa šibenskom lukom. Lučki promet ubrzano je rastao, uređivala se operativna obala i gradila nova lučka postrojenja.
Samo dvije godine poslije riješen je još jedan problem koji je Šibenčane pratio stoljećima. Dana 12. svibnja 1879. pušten je u rad vodovod kojim je voda s Krke dovedena do Šibenika. Grad, dotad ovisan o cisternama i oskudnim zalihama vode, dobio je šest javnih česama.
Šibenik se mijenjao i pred očima svojih stanovnika širio izvan nekadašnjih granica. Nastajali su i razvijali se Građa, Prigrad, Miminac, Vanjski, Škopinac, Draga, Plišac, Baldekin i Sveti Križ. Ulice su se popločavale, započinjali su radovi na suvremenoj kanalizaciji, a 1883. godine otvorena je moderna bolnica paviljonskog tipa.
Uređivala se obala, podizale javne građevine, otvarali hoteli i oblikovalo novo gradsko središte. Godine 1895. otvoren je perivoj koji je povezao središte grada s obalnim pojasom.
Napredak je, međutim, imao i svoju cijenu. Zbog potrebe za novim prometnicama i javnim prostorima rušeni su dijelovi gradskih bedema. Do kraja stoljeća nestao je velik dio povijesne slike utvrđenoga Šibenika. Ono što se tada smatralo nužnim korakom prema modernizaciji danas prepoznajemo kao nenadoknadiv gubitak gradske baštine.
Ipak, nijedan se pothvat Ante Šupuka nije toliko urezao u kolektivno pamćenje grada kao izgradnja hidroelektrane na Krki.
Šupuk je sa sinom Markom i inženjerom Vjekoslavom Meichsnerom pokrenuo projekt koji je za ono vrijeme djelovao gotovo nestvarno. Na Skradinskom buku izgrađena je hidroelektrana Krka, a električna energija do Šibenika je dopremljena jedanaest kilometara dugim dalekovodom.
U večernjim satima 28. kolovoza 1895. godine grad su osvijetlile prve električne svjetiljke.
Šibenik je time dobio jedan od prvih cjelovitih elektroenergetskih sustava na izmjeničnu struju u svijetu. Sustav je obuhvaćao proizvodnju električne energije na Krki, njezin prijenos dalekovodom te distribuciju do javne rasvjete u gradu.
Te večeri nisu se upalile samo svjetiljke. Šibenik je zakoračio u drugu industrijsku revoluciju.
Električna energija ubrzo više nije služila samo javnoj rasvjeti. Pokretala je mlinove i druge pogone, ulazila u kazalište, hotele, kavane i prve šibenske domove. Stvarala je temelje industrijskom razvoju koji će obilježiti grad u sljedećem stoljeću.
Zbog političkog utjecaja i ugleda koji je uživao i izvan rodnoga grada, Šupuk je redovito biran za zastupnika u Dalmatinskom saboru. Od 1879. godine pa sve do smrti bio je i zastupnik u Carevinskom vijeću u Beču. Dužnost šibenskog načelnika, uz kraće prekide, obavljao je do 1903. godine.
Narodna stranka, koja je od 1889. nosila ime Narodna hrvatska stranka, dugo u Šibeniku nije imala ozbiljnoga protivnika. Autonomaši se nikada nisu oporavili od poraza s početka sedamdesetih godina, ali je potkraj stoljeća jačao pravaški pokret.
Nekadašnji saveznici počeli su se razilaziti, a sve je više narodnjaka prelazilo pravašima. Šupuk je shvatio da se političke prilike mijenjaju. Početkom 1903. godine izazvao je prijevremene izbore, objasnivši da to čini „radi bratske sloge, ostavljajući slobodno polje pravaškoj stranci“. Šibenčane je pozvao da zaborave stare trzavice i složno rade za procvat Šibenika i Hrvatske.
Na izborima su uz narodnjake u općinsko vijeće ušli i šibenski pravaši. Šupuk je još jednom izabran za načelnika, ali se ubrzo dragovoljno povukao. Bio je to završetak jednoga političkog razdoblja, ali ne i kraj njegova javnog djelovanja. Zastupničke dužnosti u Zadru i Beču obnašao je do smrti.
Ante Šupuk umro je u Šibeniku 11. svibnja 1904. godine, godinu dana nakon smrti sina Marka.
Već sutradan sazvana je izvanredna sjednica općinskog vijeća. Vijećnici su govorili o njegovim zaslugama za „hrvatsku stvar“ i djelovanju na „polju industrijalnom“, nazivajući ga simbolom hrvatskog Šibenika. Predloženo je i podizanje spomenika čovjeku koji je tri desetljeća usmjeravao život grada.
Sprovod 13. svibnja bio je veličanstven. Uz mnoštvo Šibenčana, ispratili su ga predstavnici brojnih dalmatinskih općina.
Ante Šupuk nije bio samo dugogodišnji načelnik, političar ili uspješan poduzetnik. Bio je čovjek koji je znao osjetiti bilo svoga vremena i donositi odluke čiji su se pravi razmjeri mogli vidjeti tek desetljećima poslije.
U njegovom vremenu Šibenik je dobio vodu, prometnu povezanost, komunalni red i električno svjetlo. Vizijom i ustrajnošću izveo je Šibenik iz tipičnog težačkog grada i uveo ga u moderno doba.
Piše: Ivica Poljičak
