“Vez”, prvi amaterski film Šibenčanke Franke Norac i koautorice Jelke Margarite Bogdanić, bit će prikazan sutra u Kući umjetnosti Arsen u sklopu 57. Revije hrvatskog filmskog stvaralaštva. Šestominutnom dokumentarcu, koji govori o vezilji Mariji, Kinoklub Zagreb dodijelio je nagradu Maksimilijan Paspa za najbolji amaterski film, a sada će biti prikazan na središnjem okupljanju domaćih autora neprofesijskog filma.
– Na Reviju se prijavilo oko 180 filmova, a prošlo je njih 27, tako da nam je ovo iznimna čast. Činjenica da na Reviji sudjeluju većinom studenti Akademije sa svojim filmovima i “klubaši” koji se uspiju provući, za nas je još jedan dokaz da smo napravili dobar rad. Prikazivanje je u subotu s početkom u 17 sati, a ulaz je slobodan, pa se nadamo što većem broju Šibenčana koji će doći i podržati ne samo nas, nego i sve mlade umjetnike – govori Franka čije je djevojačko prezime Štrkalj.
I tu se klupko počinje raspetljavati, jer Franka Štrkalj vrlo je dobro poznata u šibenskim umjetničkim i kulturnim krugovima. Još od Međunarodnog dječjeg festivala i prvih koraka u “Zujalici”, preko “Virka”, dugogodišnjeg sviranja u Šibenskoj narodnoj glazbi kao klarinetistica, pa sve do studentskih dana kada je bila vrlo aktivna na Radiju Student, njezin je put uvijek bio obilježen kulturom i umjetnošću.
– Lani sam shvatila da je film nešto što bi sve moje umjetničke interese moglo ujediniti. Budući da se dotad nisam okušala u njemu, upisala sam se u Kinoklub Zagreb koji ima divnu, 100-godišnju tradiciju filma. Nakon završene njihove filmske škole, zadatak polaznika bio je napraviti kratki film. To je zapravo vježba u kojoj su polaznici podijeljeni u parove. Kolegica Jelka Margarita Bogdanić i ja odlučile smo se za dokumentarnu formu. Pronašle smo Mariju, ženu koja veze i prodaje svoje radove na zagrebačkoj tržnici Dolac, i ispričale njezinu priču kroz film – kaže 28-godišnja Šibenčanka koja je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala povijest umjetnosti i talijanski jezik.
Glazbu za film potpisuje Frankin suprug Branimir Norac, a scenarij, video, zvuk, animacija i montaža nose Frankin i Jelkin potpis. Filmom su nastojale prenijeti osjećaj topline i ljudskosti koji je utkan u svaki Marijin vez, zanat koji polako pada u zaborav, ali ipak donosi i tračak nade jer, otkriva Franka, protagonističina mala unuka već pokazuje interes za iglama i pletivom.
– Tročlani žiri kojeg su činili Nela Gluhak, Luka Gamulin i Janko Heidl, dodijelio nam je nagradu za najbolji amaterski film ove godine, a obrazloženje je bilo da je njegova ljepota u jednostavnosti i nepretencioznosti, što je nama bilo velika pohvala, posebice zbog činjenice da najveću nagradu obično ne dobije prvi film kojeg je netko snimio, nego iskusniji filmaši – objašnjava Franka.
Ohrabrenje je stiglo i u vidu projekcije filma na Tabor New Frame filmskom festivalu, a potom na Festivalu amaterskog filma u zagrebačkoj Močvari te u Pulskoj filmskoj tvornici.
– Amaterski film otvara neke neočekivane teme i pristupe, jer je u svojoj srži slobodan. Možeš raditi što god te zanima. U svakom obliku umjetnosti amaterizam je baš važan, jer je u njegovoj srži zaljubljenost. Sam termin ima, nažalost, negativnu konotaciju, a zapravo je iznimno bitnog značenja, jer amaterski film zbilja donosi čistu emociju, stvoreni su iz ljubavi da se nešto novo prikaže – veli Norac i nada se pozitivnim reakcijama publike iz svog rodnog grada.
