Dok se šibenski nogomet i košarka već dugo više oslanjaju na staru slavu nego na nove uspjehe, najtrofejniji šibenski klub ustrajno grabi naprijed. Veslači Krke postojani su kao istoimena rijeka: zaveslaj za zaveslajem, naraštaj za naraštajem, pronose ime Šibenika.
No da bi postalo dio šibenskog identiteta, trebalo je više od Krke i mora: trebali su ljudi koji su vjerovali da grad može imati svoj veslački klub. Tako je 1. studenoga 1923. u zgradi Narodne kavane na Poljani osnovan Pomorski športski klub „Krka”.
Krka nije nastala iz jednoga sportskog zanosa, nego iz duha zajedništva. U Šibeniku su djelovali Pomorski športski klub „Jadrija” i „Krka”, a dogovor o njihovu spajanju vodio je do osnivačke skupštine. Među ljudima koji su pokrenuli klub bili su liječnici, obrtnici, službenici, studenti i sportski entuzijasti. Prvi predsjednik bio je dr. Julije Gazzari, tajnik Filip Babić, a prvi trener upravo je bio Babić. Klubu su pomagali građani i dobrotvori: darovali su novac i čamce, a time trening, regatu i sportski život. Već 1924. Krka je na državnom prvenstvu u Splitu osvojila pobjedu u četvercu za novake. U joli su veslali Mirko Cvitković, Vinko Kačić, Petar Iljadica i Ljubo Montana, a kormilario ih je Ivo Belamarić. Prvi uspjeh stigao je brzo, a svi su znali da je iza njega stajao rad i veliki trud te potpora cijeloga grada.
Klub je od početka rastao zajedno sa Šibenikom. Veslanje traži disciplinu i strpljenje: čamac ne ide naprijed ako svatko vesla za sebe. Ta se lekcija dobro uklapala u grad koji se u novim okolnostima morao oslanjati na upornost i međusobno povjerenje. Krka je ubrzo počela osvajati državne naslove. Godine 1928. njezine su posade na prvenstvu u Paliću pobijedile i u četvercu bez kormilara i u osmercu. Do ranih tridesetih klub je već imao ugled daleko izvan Šibenika. Godine 1933. sjedište Veslačkog saveza Jugoslavije premješteno je iz Splita u Šibenik — znak da je grad postao jedno od važnih središta veslačkog sporta.
Prije toga, 1932., Krkin četverac bez kormilara osvojio je treće mjesto na Europskom prvenstvu u Beogradu. Godinu poslije i klupski osmerac stigao je do europske bronce, na prvenstvu u Budimpešti. To su bili rezultati koji su ime Šibenika upisali među europske veslačke gradove. Medalje su bile rezultat snage i tehnike, ali i okolnosti u kojima su se veslači pripremali: prema tadašnjim novinskim izvještajima, njihove su mogućnosti bile skromne u usporedbi s bolje opremljenim reprezentacijama. U tom kontrastu uspjeh je dobivao još veću težinu.
Godine 1936. Krka je povela Šibenik na Olimpijske igre u Berlin. Njezini veslači nastupili su u osmercu i četvercu s kormilarom, kao prvi šibenski sportaši koji su se natjecali na Olimpijskim igrama. Nisu se plasirali u polufinale, no sam odlazak bio je povijesni događaj: iza reprezentativnog dresa opet su stajali grad i klub iz kojih su potekli. Krkini olimpijci nisu bili tek imena u zapisniku natjecanja. Bili su dokaz da i mala okolina može odgojiti sportaše spremne stati na najveću svjetsku pozornicu.
U godinama koje su slijedile mijenjale su se države, društveni sustavi i svakodnevica, ali je Krka nastavila djelovati pod svojim imenom. To je jedna od posebnosti klupske priče: prema riječima dugogodišnjeg predsjednika kluba Dražena Crnogače izrečenima u povodu stote obljetnice, Krka kroz stoljeće nije mijenjala naziv, boju dresa ni znak. Drugi svjetski rat prekinuo je mnogo života i sportskih puteva; klub je ipak nastavio postojati, noseći uspomene i obvezu prema sljedećim naraštajima.
Poslijeratni uspjesi nastavili su graditi ugled kluba. Na prvenstvu održanom u Šibeniku 1973., u povodu pedesete obljetnice Krke, veslački osmerci Oxforda i Cambridgea stigli su na Krku. Domaći osmerac pobijedio je slavne engleske sveučilišne posade, a utrku od Zatona do šibenske luke, dugu šest i pol kilometara, pratilo je oko 15 tisuća gledatelja. To nije bila samo sportska priredba: rive, brodice i gledatelji uz stazu učinili tu regatu gradskim slavljem. Krka je tu pokazala, pokazala kako sportski uspjeh može pripasti cijelom gradu.
Olimpijska priča nastavila se i poslije Berlina. Na Igrama u Münchenu 1972. nastupio je osmerac pojačan veslačima zadarskog Jadrana; nije izborio finale, ali je nastupio na najvećem natjecanju i privukao pozornost na šibensku veslačku tradiciju. Iste godine Krkin osmerac postao je državni prvak, a klub je kroz desetljeća osvajao još državnih naslova. Prema podatku koji je predsjednik iznio 2023., Krkini veslači osvojili su ukupno 255 seniorskih naslova državnog prvaka.
Brojevi, ipak, ne objašnjavaju sami zašto je Krka važna Šibeniku. Objašnjavaju to i tisuće mladića te sve više djevojaka koji su kroz klub učili što znači trenirati, čekati svoj red, veslati u ritmu s drugima, radovati se pobjedama, ali i podnijeti poraz bez odustajanja. Nekada su, kako se pamti u klubu, neki veslači na trening dolazili ravno iz polja, a suhu smokvu nosili u čamac da nadoknade snagu. Ta anegdota pripada vremenu kada su se uvjeti razlikovali od današnjih, ali i danas veslanje traži isti trud: rano ustajanje, ponavljanje i povjerenje u ekipu. Krka tako nije samo mjesto na kojem se stvaraju rezultati; ona je i mjesto na kojem mladi stječu navike i pripadnost, grade identitet koji nose dalje kroz život.
Veslačka staza na Krki posebna je kulisa za tu priču. HRT je opisuje kao prostor među stijenama na ušću rijeke, gdje se natjecateljska tradicija nastavlja, a današnji mladi veslači treniraju u krajoliku koji spaja sport i prirodu. Klub i dalje odgaja nove generacije, šalje veslače na državna i međunarodna natjecanja te održava vezu između grada, mora i sporta. Šibenik se mijenja, kao što se mijenjaju čamci, oprema i načini treninga. No osnovna slika ostaje ista: veslači i grad koji u njihovu zaveslaju prepoznaje dio sebe.
Krka je osnovana u Narodnoj kavani, ali njezina prava kuća oduvijek je bilo more. Od prvog državnog naslova do europske bronce, od olimpijskih nastupa do regate koju je pratilo 15 tisuća ljudi, klub je pronosio ime grada. Stotinu i tri godine poslije, njegova je važnost i dalje jednostavna: Krka čuva prošlost tako što nastavlja raditi u sadašnjosti. Svaki novi naraštaj veslača dodaje svoj zaveslaj priči koja je počela 1. studenoga 1923. — i koja Šibeniku još uvijek pripada.
Piše: Ivica Poljičak