Šibenik je, na današnji dan, prije 81 godinu, oslobođen od fašističke okupacije. Slobodarski i ponosan grad, prednjačio je tijekom Drugog svjetskog rata u narodnooslobodilačkoj borbi i pružanju otpora fašističkim okupatorima i njihovim slugama u nastojanjima da zagospodare ovim dijelom hrvatske zemlje.
Iz Muzeja pobjede i oslobođenja Dalmacije u Drugom svjetskom ratu najavili su kako će danas obilježiti 81. godišnjicu oslobođenja Šibenika od fašizma polaganjem vijenaca i karanfila ponosa, uz prigodnu riječ, u 11 sati kod Spomen kosturnice na Kvanju te od 13 sati prigodnim druženjem u Muzeju pobjede u Šibeniku.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, Šibenik je nekoliko puta mijenjao uprave i jako propatio. Najprije su nakon višednevnog talijanskog bombardiranja ustaše proglasile NDH, no već pet dana kasnije, 15. travnja 1941., okupiraju ga Talijani, koji su preuzeli vojnu i civilnu vlast, sve zastave i simbole zamijenili talijanskim te razoružali ustaše i “razjurili ih”. Italija je kapitulirala 8. rujna 1943., a u grad dolazi jedan bataljun Šibensko-trogirskog odreda. Talijani odugovlače predaju i dočekuju njemačke divizije koje okupiraju grad 11. rujna 1943. Grad je administrativno pripojen NDH, no to se zapravo nikad nije ostvarilo. Niti je veliki župan ikad preselio u sjedište župe Bribir niti su mogli naći gradonačelnika kao ni predstojnika redarstva za kojeg se kasnije ne bi ispostavilo da surađuje s Narodnooslobodilačkim pokretom. Stoga se u Šibenik vraćaju četnici, pripadnici talijanske fašističke milicije (crnokošuljaši), te je u grad upućena jedna domobranska jedinica iz Knina i jedna ustaška jedinica iz Drniša, svi pod njemačkom komadom.
U rajonu Šibenika, 1. studenoga 1944., nalazile su se sljedeće njemačke snage: 893. puk 264. divizije sa 1. i 2. bataljunom, 2. bataljun 892. puka, 4. i 7. baterija 264. artiljerijskog puka, 582. mornarički bataljun, dijelovi bataljuna obalskih lovaca «Brandenburg», dvije baterije 540. mornaričkog obalskog diviziona i dijelovi 3. diviziona 944. obalskog artiljerijskog puka. Sve te snage činile su Borbenu grupu «Alerman» pod zapovjedištvom majora Alermana. U selima Lozovcu, Konjevratima i Žitnić́u nalazile su se jedinice Dinarske četničke oblasti popa Đujića, a dalje prema Drnišu u selima Sedramić i Unešić bila je ustaška milicija. Šibenik su Nijemci jako utvrdili na dosta borbenih položaja, brojnim bunkerima preostalim iz talijanske okupacije i minskim poljima. Također su dobro utvrdili objekte na prometnici Šibenik-Drniš i oko Drniša i Konjevrata.
U noći s 1. na 2. studenoga, započeo je opći napad. 11. brigada je odmah izbila kod Konjevrata na cestu i razbila tamo utvrđene četnike. 12. brigada je zauzela Debeljak i porazila četnike kod Lozovca te su tako zatvorili jedini izlaz Nijemcima iz Šibenika. 1. proleterska, ojačana artiljerijom i dijelom tenkova, krenula je iz pravca Vrpolja prema Šibeniku. Međutim, njemačke snage ukopane na dominantnoj uzvisini Sv. Juraj, uz samu cestu, pružile su žestoki otpor i zaustavile njihov prodor prema gradu. Tada je dovedena artiljerija 26. divizije, koja je dugo zasipala njemačke rovove na Sv. Jurju. Nakon toga, jedinice 1. dalmatinske prešle su u novi siloviti napad i u ogorčenoj borbi prsa o prsa uspjele izbaciti Nijemce s te uzvisine. Bataljon 3. prekomorske brigade prebacio se iz Jadrtovca na zapadnu stranu kanala i produžio napad prema Ražinama. Dijelovi 19. divizije na desnoj obali rijeke Krke otvorili su žestoku vatru na njemačke položaje na sjeverozapadnim prilazima gradu. U tom trenutku njemački štab donosi odluku o povlačenju 264. divizije iz grada. Borbena grupa «Alerman» kreće u proboj preko Debeljaka i motorizacijom cestom od Šibenika za Konjevrate i Drniš. Povela se odlučujuća bitka. 12. je napala njemačku kolonu kod Debeljaka, a 11. dalmatinska s jednim je bataljunom tenkovima udarila na čelo njemačke kolone u povlačenju. Teren Konjevrata je bio najpovoljniji za kretanje tenkova tako da je u ovoj velikoj bitci po prvi put njihova efikasnost došla do izražaja. Na cesti su nakon borbe ležale hrpe pobijenih vojnika, uništenog oružja i razlupanih vozila. Povlačeći se zajedno s njemačko-ustaškom kolonom, u borbi blizu Konjevrata uništen je i jedan čitav četnički korpus, koji je brojio oko 300 četnika.
Bataljoni 1. dalmatinske, 3. prekomorske i dijelovi 19. sjeverodalmatinske divizije ušli su u Šibenik u zoru 3. studenoga 1944. dok se neprijatelj još nalazio u tvrđavi Šubićevac. Bez obzira na to što su meci još fijukali iz tvrđave, Šibenčani su izašli na ulice da pozdrave oslobodioce.
