Električna javna rasvjeta na izmjeničnu struju pionirski je zasvijetlila u Šibeniku u 20 sati i 20 minuta 28. kolovoza 1895. godine. Bilo je tada u gradu veliko oduševljenje, međutim od javne rasvjete do uvođenja struje u šibenske kuće nije bio baš jednostavan i brz put. Građani nisu dopuštali da, munjivo uđe u njihove kuće. Pričalo se da je ono opasno, da lako može izazvati požar, a mnogi su mislili da munjivo privlači gromove i munje. Tek su rijetki u tih prvih nekoliko godina uveli električne instalacije. Umjesto žarulje i dalje su svoje domove osvjetljavali lumacama.
Očekivano, Ante vitez Šupuk i njegov sin kapetan Marko Šupuk te Vjekoslav plemeniti Meichsner prvi su elektrificirali svoje kuće. Nakon njih, prvi hrabri Šibenčanin bio je Juraj Žarković, prvi pravi „elektrificirani“ građanin Šibenika. Njemu je, 27. travnja 1896. godine ispostavljen, krasopisom pisan, račun za instaliranje električne rasvjete. Za instalaciju su uporabljena 94 metra izolirane bakrene žice od 155 milimetara. Zanimljivo je da ta instalacija nije imala osigurače. A nije ih mogla ni imati jer tada još nisu bili u uporabi. Također još jedna zanimljivost. Nije bilo ni električnog brojila, koja tada još nisu postojala. Potrošnja električne energije obračunavana je paušalno, prema broju žarulja i njihovoj snazi. To su bili počeci elektrifikacije kućanstava u Šibeniku. Pomalo su instalirali i drugi, pa je krajem 1900. godine 110 kućanstava plaćalo potrošnju električne struje …
Piše: Ivica Poljičak
