U nedjelju, 30. ožujka, počinje ljetno računanje vremena. Naime, u nedjelju u 2.00 ujutro, kazaljke satova pomaknut ćemo jedan sat naprijed, na 3.00, što znači da ‘gubimo’ jedan sat spavanja. Ova promjena temelji se na Uredbi o ljetnom računanju vremena u EU.
Ljetno računanje vremena trajat će do posljednje nedjelje u listopadu, odnosno do 26. listopada, kada ćemo kazaljke vratiti za jedan sat unatrag i prijeći na zimsko računanje vremena.
S ljetnim računanjem vremena električna energija obračunavat će se po višoj, odnosno nižoj tarifi. Do sada se električna energija obračunavala po višoj tarifi od 7 do 21 sat, a prelaskom na ljetno računanje vremena to će biti od 8 do 22 sata.
Na Hrvatskom se tlu ljetno računanje vremena prvi put koristilo od 1916. do 1918., za vrijeme austrougarske vladavine, potom za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, te za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske od 1941. do 1945. Od 1983. godine u Jugoslaviji, pa tako i u Hrvatskoj, ponovno je uvedeno ljetno računanje vremena, a Hrvatska je tu praksu nastavila i nakon osamostaljenja.
Veći dio Sjedinjenih Američkih Država, veći dio Europe i dijelovi Kanade, Australije i Latinske Amerike još uvijek podešavaju svoje satove. Ipak, mnoga su se mjesta diljem svijeta u potpunosti isključila iz toga.
Rusija, Turska, Bjelorusija odlučile su se za trajno ljetno računanje vremena, te Island, koji zbog svog položaja ne treba pomicati satove. Cijela Azija i veći dio Afrike prestala je micati kazaljke.
Tijekom proteklih deset godina, Azerbajdžan, Iran, Jordan, Namibija, Samoa, Sirija, Urugvaj i veći dio Meksika prekinuli su tu praksu. U Sjedinjenim Državama Havaji i Arizona preskaču pomicanje, kao u Američkoj Samoi, Guamu, Sjevernim Marijanskim otocima, Portoriku i Američkim Djevičanskim otocima.
Europska unija predložila je ukidanje sezonskog pomicanja sata 2018. godine, no članice se nisu uspjele dogovoriti. Kao rezultat toga, nastavit ćemo mijenjati satove barem do 2026. godine.
