Otpad koji danas proizvedemo sutra neće nestati zato što smo se usprotivili nekom postrojenju. Ostat će u spremniku, završiti na odlagalištu, krenuti kamionom prema drugom gradu ili biti izvezen uz račun koji ćemo platiti. Upravo zato rasprava o planiranoj energani na Bikarcu zaslužuje ozbiljnost: riječ je o tome kako Šibenik i njegova županija dugoročno namjeravaju upravljati vlastitim ostatnim otpadom.
Nakon međunarodne konferencije Waste to Energy IV, održane 1. i 2. listopada u Slavonskom Brodu, još sam uvjereniji da se takve odluke moraju donositi povezivanjem znanja, operativnog iskustva i odgovornosti prema građanima. Program konferencije povezao je europske regulatorne promjene, izbor tehnologija, financiranje, pročišćavanje dimnih plinova, bioenergiju i društvenu prihvatljivost projekata. To su pitanja koja danas stoje i pred Bikarcom.
Prema službenoj objavi Bikarca, projekt energetske oporabe goriva iz otpada i prosušenog mulja zamišljen je kao daljnje zaokruživanje sustava gospodarenja otpadom. Njegova opravdanost treba se dokazati kroz stručnu dokumentaciju, uz procjenu okolišnih učinaka i ekonomskih uvjeta. Takav pristup zaslužuje potporu: javnosti treba ponuditi projekt koji se može provjeravati, uspoređivati i poboljšavati.
Podrug povezuje inventivnost i stručnu odgovornost
Sudjelovanje Roberta Podruga, direktora Bikarca, na W2E IV povezalo je potrebe konkretnog centra s iskustvom proizvođača opreme i operatera. U panelu o tehnološkom izboru za sljedeća četiri desetljeća, koji je vodio prof. dr. sc. Filip Kokalj, Bikarac je dobio mjesto u raspravi o dugoročnom razvoju hrvatskog sustava.
Podrugov doprinos vidim u inventivnosti pristupa razvoju Bikarca i spremnosti da se operativni problemi otvore prema stručnom znanju. Inventivnost u ovom području znači prepoznati mogućnosti, usporediti rješenja i uključiti stručnjake koji mogu provjeriti njihovu izvedivost. Odabir kompetentnih ljudi za pojedine faze procesa jednako je važan kao odabir opreme.
Takav pristup treba nastaviti uključivanjem stručnjaka za tehnologiju, kvalitetu zraka, zdravstvene učinke, ekonomiku i upravljanje ostacima obrade. Predlažem da projekt prati neovisno stručno tijelo te da se unaprijed definiraju početna mjerenja, kontrola ulaznih tokova, praćenje emisija i postupanje pri odstupanjima. To su prijedlozi za daljnji razvoj projekta, čija provedba može dodatno učvrstiti njegovu vjerodostojnost.
Kvaliteta zraka i odgovorna komunikacija
Na konferenciji su stručne rasprave o odabiru tehnologija i pročišćavanju dimnih plinova imale posebno mjesto. Ivica Marić iz ANDRITZ TEP-a predstavio je različite tehnološke koncepte za različite potrebe WtE projekata, a Ivan Lončar iz MAGME temu pročišćavanja dimnih plinova. Time je otvoreno ključno pitanje: što konkretno odabrana tehnologija može jamčiti tijekom stvarnog, dugogodišnjeg rada?
Za Šibenik odgovor mora obuhvatiti kvalitetu zraka prije izgradnje, procjenu rasprostiranja emisija, utjecaj drugih izvora onečišćenja te ponašanje postrojenja u redovnom radu i pri poremećajima. Građani trebaju znati što ulazi u postrojenje, što izlazi iz dimnjaka i kamo odlaze pepeo i ostaci pročišćavanja.
Zaštita zraka mora biti sastavni dio projektiranja, financiranja i upravljanja postrojenjem.
Komunikacija pritom traži oprez i preciznost. Treba razlikovati planirano od potvrđenog, inventurne procjene od mjerenja i očekivane koristi od ugovornih jamstava. Podrug i njegov tim imaju priliku graditi povjerenje redovitim objavljivanjem podataka i razumljivim odgovorima na primjedbe. Stručna uvjerljivost raste kada se otvoreno govori i o ograničenjima tehnologije.
Hrvatska ima industriju koja to zna proizvesti
Konferencija je pokazala i nešto što u domaćim raspravama premalo ističemo: Hrvatska raspolaže vlastitim proizvodnim znanjem.
ANDRITZ TEP iz Slavonskog Broda, tvrtka unutar međunarodne ANDRITZ grupe, proizvodi kotlovska postrojenja i opremu za korištenje biomase i otpada. Iza nje stoji duga industrijska tradicija i iskustvo isporuke opreme za međunarodno tržište.
MAGMA iz Požege proizvodi filterska postrojenja i industrijsku opremu, a njezino predstavljanje na W2E IV bilo je usmjereno upravo na sustave pročišćavanja dimnih plinova WtE postrojenja.
To znači da razvoj hrvatske infrastrukture može uključiti hrvatske inženjere, proizvodne pogone, stručne radnike i servisne kapacitete. Izbor dobavljača mora počivati na kvaliteti, dokazanim referencama i transparentnom postupku. Ali domaće kompetencije treba ozbiljno vrednovati: ulaganje u gospodarenje otpadom može istodobno biti ulaganje u industriju i znanje.
Požar na odlagalištu i emisije dioksina i furana
Kad govorimo o dimnjaku energane, moramo govoriti i o dimu požara na odlagalištu. U takvom požaru nema kontroliranih uvjeta izgaranja ni sustava pročišćavanja dimnih plinova. Količina emisija ovisi o sastavu otpada, masi koja izgori, trajanju požara i uvjetima izgaranja.
Za ilustraciju razlike mogu poslužiti UNEP-ovi inventurni faktori. Za određenu kategoriju požara na odlagalištima navodi se 300 mikrograma toksičnog ekvivalenta dioksina i furana po toni izgorjelog otpada, a za tehnološki napredna postrojenja sa sofisticiranim pročišćavanjem 0,5 mikrograma po toni obrađenog komunalnog otpada. Omjer tih faktora iznosi približno 600 prema jedan.
Računski, uz te pretpostavke, požar u kojem izgori 100 tona otpada mogao bi imati emisiju dioksina i furana u zrak usporedivu s obradom približno 60.000 tona u postrojenju navedene napredne kategorije.
To je ilustrativni proračun emisije dioksina i furana u zrak prema zadanim faktorima, a ne mjerenje konkretnog požara ili prognoza za Bikarac. Stvarne vrijednosti ovise o sastavu materijala i uvjetima izgaranja. Usporedba pokazuje zašto procjena mogućih rješenja mora uključiti i posljedice nastavka odlaganja.
Europski gradovi nude iskustvo koje vrijedi proučiti
Stanovnici Šibenika opravdano traže zaštitu zdravlja. U toj raspravi korisno je pogledati gradove koji desetljećima koriste energetsku oporabu otpada.
Stockholm ima postrojenja za energetsku oporabu ostatnog otpada, uključujući Högdalen i Bristu. Istodobno, prema Eurostatu, očekivano trajanje života u regiji Stockholma 2024. iznosilo je 85 godina.
Stockholm pokazuje da energetska oporaba otpada može biti spojiva s visokim životnim vijekom stanovništva. Dugovječnost ovisi o zdravstvenoj skrbi, životnim navikama, prihodima i drugim čimbenicima te sama ne dokazuje sigurnost pojedinog postrojenja. Za Bikarac su presudni procjena lokalnog utjecaja, kvalitetno upravljanje i trajni nadzor.
Bikarac treba postaviti visoke zahtjeve
Značaj planirane energane na Bikarcu nadilazi jednu lokaciju. Šibenik ima priliku razviti projekt uz kvalitetno odvajanje i recikliranje, učinkovito korištenje energije i javno provjerljivu zaštitu okoliša. Kapacitet energane treba planirati za ostatak nakon odvajanja i recikliranja, uz uvažavanje očekivanog smanjivanja tog ostatka.
Takav projekt mora imati jasne odgovore o dopuštenim ulaznim tokovima, emisijama, troškovima za korisnike, uporabi energije i zbrinjavanju ostataka. Rasprava mora ostati otvorena i za opravdane primjedbe. Građani sudjeluju u odluci čije će posljedice živjeti desetljećima.
W2E IV pokazao je koliko je važno okupiti znanstvenike, operatere, proizvođače, financijske institucije i komunikacijske stručnjake. Sudjelovanje Roberta Podruga i Bikarca povezalo je taj razgovor s konkretnom potrebom Šibenika.
Pred nama je zahtjevan posao. Bikarac može postati primjer dovršenog sustava gospodarenja otpadom ako svaki korak bude stručno utemeljen, ekonomski opravdan i otvoren javnosti. Šibenik zaslužuje upravo takvu ambiciju: manje odlaganja, odgovorno korištenje resursa i zaštitu zdravlja utemeljenu na provjerljivim podacima i trajnom nadzoru.
Piše: dr. sc. Tomislav Lukić
