Rat pamtimo po velikim događajima, ratnicima i herojima, ali i po ljudima koji nisu u rukama imali oružje. Upravo suprotno, njihovo je poslanje bio mir. Jedan od tih bio je omiljeni biskup šibenski Srećko Badurina…
Biskup Srećko Badurina rođen je 12. svibnja 1930. u Lunu na otoku Pagu. Za pastira šibenske crkve zaređen je u siječnju 1988. godine, postao je šibenskim biskupom uoči događaja koje pamtimo kao sudbonosne, teške, ali i slavne. Bio je s nama i uz nas tijekom Rujanskog rata, tijekom cijelog Domovinskog rata. Gledao je ranjenu kupolu katedrale svetog Jakova, proživljavao je uništavanja katoličkih crkava na privremeno okupiranom području, a pronalazio je unutarnje snage da ponizno poziva na mir i pravednost. Već se tada prepoznavala njegova, ne samo duhovna, nego i ljudska veličina.
Nama koji smo ga poznavali gotovo je nevjerojatna bila povezanost njegovih riječi i izraza lica, pogleda koji nije osuđivao nego je pružao blagost. Donosio je smirenje i samopouzdanje te davao osjećaj mirne savjesti i čistog srca. To mi se urezalo ispod kože za cijeli život.
U najtežim trenucima u rujnu 1991. godine bio je prisutan u gradu, nije uzmicao, samom svojom pojavom ulijevao je povjerenje. Šibenčani mu to nikada neće zaboraviti i uvijek će ga pamtiti po dobru…
Na drugi svijet je prešao 17. rujna 1996., ravno pet godina nakon što je kao duhovna lanterna, biskup šibenski živio i s nama dijelio šibenske rujanske dane ponosa i slave…
Piše: Ivica Poljičak
