U Šibeniku, gradu koji je devedesetih bio simbol otpora i opstojnosti je, uoči Dana državnosti, otvorena je Spomen soba hrvatskih branitelja Šibensko-kninske županije kao trajno mjesto sjećanja na žrtvu 343 poginula, nestala i umrla branitelja sa šibenskog područja.
Emocije, ponos i duboki pijetet obilježili su svečano otvorenje, a novi memorijalni prostor otvoren je u nazočnosti obitelji poginulih, nestalih i umrlih branitelja, državnih i lokalnih dužnosnika te brojnih građana.
Okupljenima se prva obratila Ines Nimac, kći poginulog Vjekoslava Nimca, a svojim je riječima posvjedočila o teškom, ali ponosnom odrastanju djece čiji su očevi dali živote za slobodu.
– Trema mi je ogromna. Stojim danas ovdje s osjećajem neizmjernog ponosa, ali i s onom istom tišinom u srcu koja nas, djecu poginulih branitelja, prati kroz cijeli život. Naši očevi nisu bili tu da nas prate na prve školske dane, da se vesele našim uspjesima, niti da nam pomognu kada nam je bilo najteže. Umjesto njihovih zagrljaja, imali smo ponos i njihova odlikovanja. Sloboda koju danas živimo nije darovana. Naša je dužnost, kao njihove djec,e čuvati istinu o Domovinskom ratu od zaborava te njegovati uspomenu na naše stradale i poginule branitelje. Jednako tako, misija svih nas ovdje je graditi bolju, pravedniju i sretniju Hrvatsku, upravo nakon kako su naši očevi sanjali kada su odlazili na bojišta. Dragi očevi, gdje god da jeste, nadam se da nas gledate i da ste ponosni na ljude koje smo postale – poručila je, naglasivši da Spomen soba spaja prošlost i budućnost kako bi iduće generacije osjetile isti ponos.
Potom je gradonačelnik Šibenika Željko Burić, istaknuo kako grad i županija, tim projektom vraćaju tek mali dio duga onima koji su dali ono najvrijednije – svoje živote.
– Napravili ste čudo. Mi danas imamo tako jednostavan zadatak – samo sačuvati sjećanje na taj period. Svjedoci smo da desetljeća čine priču drugačijom i pomalo je guraju u zaborav. Nemojmo to dopustiti. Želimo povijesno ovjekovječiti priču o braniteljima, ali i o hrabrosti grada Šibenika, o Rujanskom ratu i Domovinskom ratu. To nije bilo tako jednostavno kako neki danas pokušavaju prikazati. Dakle, pokušavamo ovjekovječiti i ispričati priču i o braniteljima, i o njihovoj žrtvi, ali i o hrabrosti grada Šivenika, o hrabrosti rujanskog rata, o hrabrosti Domovinskog rata – upozorio je gradonačelnik Burić.
Šibensko-kninski župan Paško Rakić, podsjetio se na ratne dane koje je sam proveo u skloništu kao dijete, te na zanos hrvatskog naroda koji je krenuo u stvaranje države na poziv predsjednika Franje Tuđmana.
– Naša županija i naši ljudi su platili jako visoku cijenu hrvatskoj slobodi. I tome svjedoči i ova spomen-soba. Soba koja je mjesto sjećanja, ali i mjesto okupljanja, ali i mjesto istine. Zašto mjesto istine? Živimo u vrijeme kad neke društvene skupine koje jako dobro žive od države Hrvatske žele obezvrijediti i Domovinski rat i ulogu hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu. Ovo je mjesto istine zato što ovdje možemo jasno i glasno reći da je moderna, slobodna i demokratska Republika Hrvatska nastala na žrtvi hrvatskih branitelja i nastala je iz Domovinskog rata. Ovo je mjesto i vrijeme gdje se još jednom moramo iskreno zahvaliti i duboko nakloniti i poginulim, nestalim i umrlim hrvatskim braniteljima, ali i njihovim obiteljima kao i svim hrvatskim braniteljima i zahvaliti se na žrtvi koju su ugradili u modernu i slobodnu Hrvatsku jer da nije bilo njihove žrtve ne bi ni mi danas stajali ovdje. Ovo je i mjesto i vrijeme da se moram i zahvaliti jer sam dionik stvaranja ovoga prostora kao dugogodišnji zaposlenik Grada Šibenika, a danas na funkciji župana Šibensko-kninske županije. Prvo se zahvaljujem ministru, gospodinu Tomi Medvedu i Ministarstvu hrvatskih branitelja na iskrenoj i konkretnoj podršci i pomoći, i financijskoj i organizacijskoj, gradonačelniku Grada Šibenika, Željku Buriću i njegovom zamjeniku gospodinu Danijelu Mileti. Svima onima koji su sa stručne strane doprinijeli u ovoj cijeloj priči, a svakako je tu i naša Franka Baranović, tu je i Matej Gabrilo, Davor Gaurina i Antonio Šunjerga. Puno dragih i dobrih ljudi su dali doprinos da danas ovdje možemo na dostojanstven način obilježiti sjećanje na Domovinski rat i ulogu hrvatskih branitelja. Naravno da se moram zahvaliti i mojim kolegama iz Šibensko-kninske županije, prvenstveno gospođi Mirandi Komadina i Odsjeku za hrvatske branitelje koji su obavljali težak, nevidljiv posao. Za kraj, kad završi ovaj protokolarni dio i kad uđemo u spomen-sobu, nemojmo se bojati i pustiti suzu, suzu tuge za hrvatske branitelje, ali suzu sreće i ponosa što imamo našu domovinu – naglasio je župan Rakić.
Svečanost je svojim obraćanjem zaključio potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, iznijevši potresne brojke o stradavanjima na ovom području
– Uvodno uoči sutrašnjeg Dana državnosti, prisjetimo se da smo u ovih 36 godina ostvarili toliko željeni san hrvatskog čovjeka, toliko željeni san Hrvata, a otvaranjem ove viteške dvorane otvaramo vrata tog jedinstvenog prostora. Podsjećamo se i otvaramo i vrata našeg sjećanja, vrata naše savjesti, ali i vrata naše odgovornosti. Danas smo ovdje u Šibeniku, gradu koji je u Domovinskom ratu bio simbol otpora i ustrajnosti, ali i simbol vjere u slobodnu Hrvatsku. Kroz Domovinski rat, županija Šibensko-kninska i Grad Šibenik dali su nemjerljiv doprinos. Proći ćemo danas kroz ovu spomen-sobu, vidjet ćemo imena hrabrih ljudi, od kojih su najmlađi imali tek 18 godina, najstariji 73 godine, ali svi su oni bili u istom pobjedničkom postroju za slobodu Hrvatske. Otvaranjem ovih vrata, Šibenik je poslao jasnu poruku: suza tuge i suza ponosa jamac su da žrtva utkana u temelje moderne Hrvatske nikada neće biti prepuštena zaboravu – poručio je ministar Medved.
Prvi su u Spomen-sobu ušli članovi obitelji poginulih branitelja, a posebno je potresno bilo kada su na popisu pronašli imena svojih pokojnika i zaplakali. Prema riječima dizajnerice Franke Baranović, iz studija Idearum koji je osmislio postav, taj popis poginulih i nestalih branitelja sa šibenskog područja središnji je dio Spomen-sobe. Vrlo je zanimljiv i emotivan još jedan detalj – instalacija koja poput lustera visi sa stropa, a u kojoj su stakleni križevi, po jedan za svakog poginulog branitelja. Simboliziraju njihov odlazak na nebo. Slučajno ili uz pomoć neke nevidljive ruke, ispalo je da svaki taj križić teži 21 gram, točno koliko teži ljudsko tijelo nakon što ga napusti duša.
