Ekološke bombe ili rješenje za zatrpana odlagališta otpada? Spalionice, odnosno energane na otpad, ponovno su u središtu javne rasprave. U fokus ih je vratio slučaj Gospića, odnosno desetak tisuća tona ilegalno odloženog otpada za koji Hrvatska još nema rješenje.
Dok se u Europi otpad sve više koristi za proizvodnju električne i toplinske energije, Hrvatska ga gomila na ilegalnim odlagalištima ili problem pokušava riješiti izvozom, koji stoji milijune eura. Zato se sve glasnije govori o izgradnji modernih energana na otpad, ali i o mogućim rizicima takvih postrojenja.
Što su zapravo energane na otpad? Kako se u njima otpad pretvara u električnu i toplinsku energiju? Koliko njihova izgradnja i rad koštaju i kakav je njihov utjecaj na okoliš? I mogu li biti rješenje, ili barem dio rješenja, za sustav gospodarenja otpadom koji u Hrvatskoj očito još ne funkcionira kako bi trebao?
Energane na otpad trebale bi biti dio sustava gospodarenja otpadom, a u njima bi se energetski iskorištavao samo otpad koji se više ne može reciklirati ili na drugi način korisno upotrijebiti, pojasnio je profesor Daniel Schneider, predstojnik Zavoda za energetska postrojenja, energetiku i okoliš Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu.
Kako kaže, energane na otpad ne treba poistovjećivati sa spalionicama opasnog otpada.
-Kad se kolokvijalno govori o spalionicama, najčešće se misli na spalionice opasnog otpada kojima je cilj smanjiti količine otpada i uništiti njegova štetna svojstva, a ne nužno iskoristiti toplinu, rekao je Schneider.
Energane na otpad, dodaje, imaju drukčiju svrhu. U njima bi se koristio ostatni, odnosno rezidualni otpad koji nastaje nakon što su iz otpada izdvojene sve korisne tvari – primjerice materijali pogodni za recikliranje te biorazgradivi otpad koji se može iskoristiti za proizvodnju komposta ili bioplina.
-Samo ono što ne možete reciklirati, iz bilo kojih tehničkih, ekonomskih ili ekoloških razloga, odnosno visokokalorična frakcija, gorivo iz otpada, ide u takve namjenske energane na otpad, objasnio je Schneider.
Takav bi se otpad u energanama energetski iskoristio, odnosno njegova bi se toplina koristila za proizvodnju energije.
Schneider upozorava i na financijske posljedice za zemlje koje nemaju vlastite kapacitete za energetsko iskorištavanje ostatnog otpada.
-Ako zemlja nema energanu na otpad, ona će to morati skupo plaćati nekome da preuzme i energetski iskoristi taj otpad i na tome zaradi, rekao je.
Jedan od razloga zbog kojih će se pitanje ostatnog otpada morati sustavno riješiti jest i 2035. godina.
-Zato što 2035. više neće biti uopće dozvoljeno odlaganje. Odlagališta kakva mi danas znamo neće postojati, istaknuo je Schneider.
Govoreći o rješenju za otpad ilegalno odložen u Gospiću, Schneider kaže kako nije u potpunosti upoznat sa slučajem te stoga ne može procijeniti koja bi opcija bila najprimjerenija.
-Ne znam točno što je tamo nađeno i odloženo, odnosno radi li se o opasnom ili neopasnom otpadu, rekao je Schneider.
Dodaje kako za takve situacije postoji više mogućih načina zbrinjavanja, a o najboljem rješenju trebaju odlučiti stručnjaci u Savjetu nakon što se utvrdi točan sastav otpada.
-Ako se utvrdi da je riječ o neopasnom otpadu koji ne predstavlja štetnost za okoliš, jedna od mogućnosti je zbrinjavanje na samoj lokaciji, odnosno in-situ, ili njegovo energetsko iskorištavanje u odgovarajućim postrojenjima, rekao je.
Schneider ističe da bi se neopasni otpad, ovisno o njegovim svojstvima i dozvolama, mogao koristiti i kao alternativno gorivo u cementarama.
-Cementare imaju svoje dozvole. Točno po dozvolama koje su im navedene smiju koristiti određene kategorije otpada, objasnio je.
Pritom se, dodaje, strogo određuje koje vrste otpada cementare mogu prihvatiti, među ostalim i zbog zaštite okoliša, emisija, ali i zahtjeva vezanih uz kvalitetu konačnog proizvoda.
-Ne mogu prihvaćati bilo što, naglasio je Schneider.
Dodaje da cementare već godinama koriste različite vrste alternativnih, odnosno zamjenskih goriva dobivenih iz otpada. Među njima mogu biti gorivo iz otpada, otpadne gume, ulja i koštano brašno.
Ipak, ističe da su količine zamjenskih goriva koje se koriste u Hrvatskoj još relativno male u usporedbi s nekim europskim zemljama.
U Europi cementare rade gotovo s 90 posto zamjenskog goriva iz otpada, kazao je Schneider za HRT.
