Ivo Brešan pripada redu istinskih velikana hrvatske književnosti, a nakon njegove smrti prije devet godina, ta tvrdnja još je čvršća. Među posljednjima je koje možemo odrediti kao nacionalne klasike, a znamo da njihova djela nastavljaju živjeti i nakon njih. Da je tomu tako, najbolje svjedoče, a Brešan je bio iznimno plodan pisac, različiti žanrovi u kojima se tijekom svog stvaralaštva okušao. Dvadesetak drama u kojima je Brešan preuzimao predložak slavnih djela iz svjetske književnosti da bi ih smještao u domaće okružje, najčešće u Dalmatinsku zagoru, te u aktualnu političku situaciju. Njegove drame su prikaz i kritika ljudske primitivnosti i prijetvornosti. Njegov lik Bukara iz Hamleta u Mrduši Donjoj, upravo je slikoviti primjer lukavog primitivca koji se uklapa u sve ideološke sustave i služi kao kotačić u pogonu vlasti – sve zbog vlastitog probitka. Smijali smo se gledajući te drame, ali bi ostajao i gorak okus istodobno upravo zbog takvih skorojevića.
Devedesetih Brešan je prestao pisati drame i prešao na prozni izričaj, napisao je 12 romana. Uvijek je ostao na tragu inventure vremena u kojem živimo i povijesti…
Naravno, tu su filmski scenariji sa sinom Vinkom Brešanom za filmove „Kako je počeo rat na mom otoku“ i „Maršal“.
O njegovom djelu pozvaniji su govoriti drugi, ovdje spominjem njegova djela koliko mi dopušta oko iz perspektive publike i čitatelja koji će Brešana još čitati.
S druge strane, perspektiva šibenskih gimnazijalaca je sigurno emotivnija. Oni su Ivu Brešana upoznali kao svog profesora, a dio njegovih bivših učenika ga spominje, može se čuti u gradskim razgovorima i pričama, s velikim poštovanjem.
Koliko je značio Šibeniku, koliko je značajan za Šibenik danas se može doživjeti u Brešanovoj spomeni sobi u foajeu kazališta. Tamo žive njegove knjige, bolje reći njegova mala knjižnica. Cijeloga je života bio okružen knjigama, bilo da ih je pisao ili čitao, a Šibenčani su se pobrinuli da je među knjigama nastavio u gradu živjeti i dalje. Tamo gdje je radio i stvarao.
Ivo Brešan se rodio 27. svibnja 1936. godine u Vodicama. Čitajući „Trajni sukob s Nečastivim: Ivo Brešan“ knjigu koju je napisala Grozdana Cvitan, već na samom početku, u fusnoti, piše da Brešan „nije volio svoj rođendan: na taj dan 1953. umire mu otac, a na isti dan, ipak mnogo godina kasnije, pokopat će i majku. Preminuo je 3. siječnja 2017. u Zagrebu, a sahranjen je u Šibeniku na gradskom groblju Kvanj.
Piše: Ivica Poljičak
