Ne tako davno, obnovljeni restoran Jadrija, opet je prepušten propadanju i devastaciji. Od kada je Šibensko-kninska županija raskinula koncesijski ugovor s ugašenom tvrtkom ‘Naš Baldekin’ objekt restorana je izložen sustavnoj pljački i uništavanju.
Restoran je, nakon odlaska zadnjeg koncesionara, koji je iz njega odnio sve što je mogao, ostao otključan i izložen lopovima. Što nije uništila kiša iz šupljeg krova, demontirali su i odnijeli kradljivci. Što nisu uspjeli demontirati – uništili su.
Kako je uopće objekt kojim, do raspisivanja natječaja i odabira koncesionara, upravlja Šibensko-kninska županija, ostao otključan i dostupan lopovima? Kroz godine neuspješnog koncesioniranja i (ne)nadziranja provedbe koncesijskog ugovora, postalo je jasno da Županija nema ni volje ni kapaciteta za brigu o tom objektu, a mjesecima novi natječaj nisu raspisali. Koncesiju za restoran dala je još Paukova županijska administracija, propala Jelićeva ‘ćušpajz koalicija’, pred kraj mandata, raskinula je ugovor s koncesionarom i ‘zaboravila’ brinuti o objektu, a nova Rakićeva administracija još nije ni raspisala novi natječaj.
Restoran Jadrija dio je onoga što volimo zvati ‘kolektivna memorija’ i pamti zaista lijepe dane. Danas je teško povjerovati da će se itko više upustiti u avanturu još jedne obnove i stavljanja u funkciju. Možda bi taj objekt Županija trebala prepustiti na upravljanja Gradu Šibeniku, pa da i on uđe u obuhvat koncesije za obnovu i gospodarsko korištenje kabina. Možda je to i jedini način da se u hladu starih borova opet zaigraju briškula i trešete, da ljetna terasa opet dobije roštilj i živu svirku, a velika sala, i izvan sezone, ugosti jubilarne maturante i poneki pir. A možda smo samo nepopravljivi optimisti!?
Foto: Marin Šušić
