Misnim slavljem u katedrali u subotu je proslavljena svetkovina svetoga Jakova apostola, zaštitnika Šibenske biskupije i naslovnika šibenske prvostolnice.
Ovogodišnje slavlje imalo je i poseban, jubilaran značaj jer je euharistiju predvodio šibenski biskup mons. Tomislav Rogić, koji je tom prigodom ujedno obilježio deset godina svoje biskupske službe na čelu Šibenske biskupije.
Svečanosti liturgijskoga slavlja pridonio je Mješoviti katedralni zbor pod stručnim ravnanjem profesorice Jelene Mikulandre, uz orguljašku pratnju profesora Nikole Lovrića Caparina.
U homiliji biskup Tomislav Rogić u središte je stavio pojam Božje slave, suprotstavljajući zemaljska poimanja uspjeha kršćanskom pozivu na poniznost i međusobno služenje.
Osvrćući se na svakodnevicu, biskup je primijetio koliko se u današnjem društvu govori o slavi i slavnim osobama — od sportaša, pjevača i izumitelja do medijskih ličnosti i influencera — pri čemu se čestito raspravlja o tome čija je slava pala u zaborav, a tko se tek ima proslaviti.
Među ljudima se slava redovito vezuje uz velike uspjehe, društvene pozicije, bogatstvo, moć ili vlast. Međutim, Božja riječ i Isus Krist nude potpuno drugačiji pristup. Krist, koji je slava Očeva, proslavio se na križu, u boli i sramoti, pijući čašu muke.
Opisujući svetoga Jakova kao hodočasnika, navjestitelja i mučenika, biskup Rogić je istaknuo kako se u njemu oslikavaju riječi Knjige Izreka jer je u sebi pohranio Božju riječ i zapovijedi, osluškivao Božju mudrost te razborito tragao za Božjim znanjem i voljom. Hodio je u bezazlenosti stazama dobra na slavu Božju, navješćujući Isusovo uskrsnuće i život vječni. Sam svetac postao je slika hodočasnika prema vječnosti u Bogu, što je prikazano i na glavnom oltaru šibenske katedrale.
Na kraju homilije biskup je pozvao na molitvu svetom Jakovu za današnje kršćane u Šibeniku, biskupiji i cijelome svijetu, kako bi pred novim kušnjama, neizvjesnostima i zamamnim ponudama ovoga svijeta znali sačuvati vjeru u jednoga Boga, Krista Spasitelja i Duha Svetoga. Zatražio je svečev zagovor da vjernici budu zagledani u obećanu besmrtnost te da snagom Kristove ljubavi s križa daruju sebe za Boga i bližnje, čineći svjedočanstvo Crkve vidljivim znakom neugasive nade.
Na kraju misnog slavlja svećenici su biskupu poklonili biskupski štap. Donji, veći dio štapa ima urezanu spiralnu crtu koja se obavija oko njega te simbolizira uspinjanje čovječanstva od prvog čovjeka Adama do danas prema vječnosti. Gornji dio štapa, izrađen od posrebrenog metala koji se svija poput mladice, naslanja se na biblijski motiv Aronova štapa koji je procvjetao i prolistao, simbolizirajući novost i plodove neba.
Štap resi i maslinova grana s plodovima te golubica s maslinovom grančicom u kljunu kao simboli mira, nade i Božjeg pomirenja s ljudima. Posebno mjesto na štapu zauzima reljefni prikaz Dobroga Pastira koji na svojim ramenima nosi umornu i ranjenu ovcu, što slikovito prikazuje Isusovu ljubav i brigu za svakoga čovjeka.
