Vila Pasini, od vremena malih nogu kad sam je prvi puta ugledao, odisala je gradskom profinjenošću. Taj dojam je ostao do danas. Dok pijem kavu, uz neki ugodni razgovor, u ostakljenoj verandi u kafiću koji se danas nalazi u staroj šibenskoj vili, potpuno mi je razumljiv dječački dojam da u toj kući stanuje netko tko je jako važan za Šibenik. Dječačka intuicija bila je više nego točna.
Kada bi danas pisao enciklopedijsku natuknicu o Vili Pasini započeo bi je sljedećim rečenicama.
Šibenik na prijelazu stoljeća
Kraj 19. stoljeća razdoblje je kada Šibenik prerasta u moderni grad. Šibenik dobiva 1877. godine željezničku prugu, dvije godine poslije prvi gradski vodovod, pokrajinsku bolnicu 1883., ali se uvijek, iz tog vremena, posebno s punim pravom naglašava izgradnje hidroelektrane na izmjeničnu struju 1895. godine. Šibenik se u to vrijeme i urbanistički razvija, a izvan nekadašnjih gradskih zidina uz nove objekte javnog sadržaja grade se i obiteljske kuće, a pojedine su, premda su promijenile prvobitnu namjenu, prepoznatljive sve do danas. Jedna od njih nalazi se preko puta Gospe vanka grada, Šibenčani je zovu Vila Pasini.
Naravno, logičnim se nameće pitanje, a kakve veze ima kuća Pasini s izgradnjom prve hrvatske hidroelektrane na izmjeničnu struju. Itekako ima, jer obje je gradio Vjekoslav Meichsner, iznimno zaslužan za Šibenik, ali nažalost rijetko spominjan. Premda je Vjekoslav Meichsner rođen 1847. godine u Monzi u Italiji, veći je dio života proveo i najznačajniji dio karijere ostvario u Šibeniku, u gradu u kojem je našao i posljednje počivalište na gradskom groblju svete Ane.
Meichsner u sjeni Šupuka
Posebno su značajni njegovi građevinski projekti koje je u Šibeniku ostvario na kraju 19. stoljeća i to za vrijeme gradonačelnika Ante Šupuka, čije je jedno vrijeme bio prvim suradnikom. Njegov projekt, izgradnja prve hrvatske hidroelektrane na rijeci Krki, odobren je 18. prosinca 1893. godine, od strane Kotarskog poglavarstva, a trebalo je nešto više od godinu i pol dana da se hidroelektrana izgradi, da bi bila stavljena u pogon 28. kolovoza 1895. godine.
Električni dio tog svjetski značajnog projekta izvela je znamenita trojka izumitelja: Deri, Blathy i Zypernowsky iz tvrtke Ganz iz Budimpešte, dok su hidrotehnički zahvat na Krki i građevinske konstrukcije, uključivo prvi dalekovod dug jedanaest i pol kilometara i razdjela mreža djelo inženjera Meichsnera.
Ako je Ante Šupuk imao veliki politički utjecaj, poduzetničkog dara i viziju razvoja Šibenika, onda je Vjekoslav Meichsner bio prva tehnička osoba cijelog pothvata bez koje se u tom trenutku hidroelektrana ne bih izgradila. Međutim, desetljećima nakon gotovo je zaboravljen.
Pasini 1922. kupio kuću
Kada je Meichsner s obitelji doselio u Šibenik stanovao je u iznajmljenom stanu, a ljeta 1892. godine uselio se u Varošu u novu kuću koju je sam sagradio. To je dio kuće Pasini u čijem prizemlju se u novije vrijeme nalazila ljekarna. Živog poduzetničkog duha Meichsner nije dugo izdržao u Šibeniku, 1897. godine se poslovno razišao s Antom Šupukom te preselio u Zadar, gdje je umro 29. travnja 1916. godine. Ipak, sahranjen je na groblju svete Ane u Šibeniku.
Kuću je 1922. godine kupio ugledni šibenski kirurg Josip Pasini, da bi početkom 1930ih kupio i dio u kojem se danas nalazi kafić „Moderato“, nekadašnja „Europa“. U središnjem dijelu kafića bila je svojedobno dvorana za ples u kojoj su se okupljali časnici Austro-Ugarske monarhije. Danas se tamo pije kava, čitaju novine i „pretresaju važne teme“ bez kojih bi život izgledao kao hrana bez soli. Josip Pasini je doživio duboku starost, pokopan je 1981. godine, kao i Meichsner, na gradskom groblju svete Ane.
Prethodni retci zvuče kao da su napisane za gradski vremeplov. Međutim, priča tu ne prestaje. Zanimljivost je da na dan puštanja prve hidroelektrane na Krki 28.kolovoza 1895. upravo u Meichsnerovoj kući bio telefon spojen s hidroelektranom. Naime, kad je struja „puštena“ prema Šibeniku ona je putovala do žarulja na javnoj rasvjeti. Tako da je u 20 sati i 20 minuta telefonom javljeno da je struja stigla u grad. Uz to, kuća je prva elektrificirana kuća u Šibeniku.
Nakon što se razišao sa Šupukom i otišao u Zadar, u kući je jedno vrijeme živio odvjetnik Ivo Krstelj, pravaški političar, koji je zajedno s Matom Drinkovićem pokrenuo prvu šibensku novinu „Hrvatska rieč“.
Prvi kiruški zahvat na otvorenom srcu
Šibenski kirurg Pasini u kući je živio do kraja života. Tamo je imao i privatnu ordinaciju u kojoj je radio nakon odlaska u mirovinu. Iz današnje perspektive udaljenost od kuće do bolnice u kojoj je radio gotovo je zanemariva, no prije sto godina bolnica je bila na kraju grada. Zato, svakog jutra u 7 sati ispred kuće ga je čekala kočija s kojom bi se odvezao na posao. Bio je na glasu kao iznimno vrijedan čovjek, radio je po cijeli dan, a za sva vremena je ustalo upamćeno da je 1939. godine napravio prvu operaciju na otvorenom srcu. O tomu je „Novo doba“ donio članak. Kiruški zahvat uspješno je izvršen na zidarskom majstoru iz Zagreba Viktoru Hudini, zaposlenom u tvornici Aluiminiuma u Lozovcu.
Uz veliku marljivost i znanje, Josip Pasini bio je i vrlo hrabar. Nakon što su talijanske snage 1941. okupirale Šibenik preuzele su sve institucije, uključujući i bolnicu. Pasini je odbio u svoju ordinaciju na zid staviti Mussolinijevu sliku. Zbog toga je bio osuđen. Spasilo ga je što je nedostajalo kirurga te je oslobođen nakon što je odrobijao godinu dana.
Nažalost, uz obitelj Pasini veže se i jedna tužna priča. Josip i Katica Pasini imali su troje djece. Dvojica sinova Dinko i Miram postali su ugledni liječnici i nakon studija ostali živjeti u Zagrebu. Kći Sineva stradala je u brodu koji je tijekom Drugog svjetskog rata torpediran kod Rogoznice. O tomu roditelji nisu pričali, u kući je njena soba ostala netaknuta, a šibenski kipar Grga Antunac je na zahtjev Josipa Pasinija izradio nadgrobni spomenik nikad prežaljenoj kćeri Sinevi na groblju svete Ane. Spomenik je napravljen na temelju fotografije ispred kabine na Jadriji na kojoj djevojčica Sineva u rukama drži pticu ševu, a po njoj i nazvana Ševa.
Utihnula su minula vremena. Zidovi kuće puni su neispričanih priča. U kući od 1981. godine nitko ne živi. Prvo je u veljači umro Josip, a onda nekoliko mjeseci nakon njega i žena Katica.
Memorija grada
Vila je danas otvorena za sve ljubitelje kave i slastica. Naravno, i za ljubitelje lijepog ugođaja. Bilo u dvorištu, ali i unutra. Međutim, u njoj više nitko ne stanuje netko tko je jako važan za Šibenik. Nekada su to bili Vjekoslav Meichsner i Josip Pasini. Svatko od njih, na svoj način obilježio je život Šibenika. Meichsner kao vizionar inženjer, tehnički genij u sjeni Šupuka, čiji je rad omogućio da Šibenik uđe u svjetsku povijest elektrifikacije. Pasini, s druge strane, simbolizira humanost, predanost obitelji i poslu te hrabrost, ali i tragediju obiteljske sudbine gubitkom kćeri Sineve.
Vila Pasini nameće poruka o važnosti čuvanja memorije grada, ne samo kroz zgrade, nego i kroz priče koje u njima prebivaju.
Ostao je u dvorištu i veliki bor koji je prerastao kuću kao nijemi svjedok sudbina koje su se urezale u život Krešimirovog grada.
