U vremenu u kojem je slika potisnula rečenicu, a mobitel uz glas postao i produžetak pogleda, sve češće govorimo očima, a sve manje olovkom. U svijetu gdje se dojmovi ne pišu nego snimaju, teško mi je zamisliti grad koji se prirodnije, otvorenije i snažnije nudi oku kamere od Šibenika. Dok smo prije misli bilježili pišući, a razglednicu slali kao podsjetnik gdje smo sve bili danas sve fotografiramo. Mobitel je naša olovka, a ekran papir. Umjesto da zapišemo napravimo fotografiju. Slika trenutno postaje uspomena, a kadar sve ono što vidiš.
Neodoljiva fotogeničnost
Među svim tim slikama u gradu ne trebaš previše istraživati da bi te ukazao pravi kadar, Šibenik ti se nudi. Ne samo onima koji prvi puta dođu u Krešimirov grad, nego i rođenim Šibenčanima. Šibenik te zapljusne svojom fotogeničnošću.
Kada u njega dolazite s mora, ulaskom kroz kanal svetog Ante, nije to običan dolazak. Odjednom se otvaraju vrata grada, kao kad razmaknete koltrine i ugledate vedutu grada. Izrazito prepoznatljiv doživljaj Šibenika. Kuće se nižu poput nota u partituri. Svaka ima svoju visinu, svoju nijansu, svoje krovove. Zato je dolazak s mora posebice upečatljiv ljudima koji po prvi puta dolaze u Šibenik. Dolazak brodom, za njih postaje više od putovanje, a to je više nego dovoljnim razlogom za fotografiranje grada. Doživljaj postaje važnijim od svih drugih činjenica.
Grad kao na dlanu
Slično je s Martinske … Odatle se vidi sve, ali ništa nije preblizu. Šibenik izgleda kao slika na platnu. Fotografije s Martinske uvijek daju mogućnost povezivanja s gradom, selfi s gradom u pozadini. Ostavlja svima dovoljno vremena da se namjeste i „okinu fotku“. A onda, Šibenski most. Pogled izdaleka, grad je kao na dlanu. Fotografija s tog mjesta ne bilježi samo prostor nego grad iz te daljine kao da lebdi.
Svoju fotogeničnost Šibenik ne gradi samo s mora nego podjednako iznutra. Svaka tvrđava u Šibeniku nosi posebnu fotografsku osobnost. Tvrđava sv. Mihovila pruža pogled prema Dolcu i prema kupoli katedrale svetog Jakova kamenoj i duhovnoj prepoznatljivosti Šibenika. Taj kadar je već klasik, prizor koji se ponavlja, ali nikad ne dosadi. Tvrđave svetog Ivana i Barone nude pogled na grad u slojevima, kao da listate staru knjigu i svaka stranica skriva novu vizuru. Istodobno, tvrđava sv. Nikole, s druge strane, priča priču s mora na ulazu u Kanal svetog Ante. Tvrđave nisu samo kamen i izgled prošlosti, one su postale žive točke gledanja, izazivaju snažne dojmove. Ne znaš što je fotogeničnije, tvrđave same po sebi kada ih slikamo iz različitih kutova ili fotografije grada i krajobraza nastale s tvrđava. U ovom drugom slučaju tvrđave su svojevrsni fotografski stativ s kojih svatko traži svoju sliku Šibenika.
Bajkoviti selfie
No Šibenik nije samo panoramska ljepota. S kampanela Gospe vanka grada pogled puca na Poljanu. Gotovo svako povišeno mjesto u kamenoj staroj gradskoj jezgri mogući je kut za selfije i detalje koji Šibenik čine fotogeničnim.
U eri selfieja, kad svatko postaje autor vlastite razglednice, Šibenik pruža savršenu pozadinu. S plaže Banj, grad izgleda kao utvrđena bajka: slojevit, uzdignut, a opet dostupan. Selfie s Banjem nije samo dokaz da ste bili u Šibeniku, to je kadar koji spaja prošlost, sadašnjost i osobno iskustvo.
Na jednoj slici: vi, more, i grad što izrasta iz kamena prema nebu. I svaki put kad se taj kadar podijeli na društvenim mrežama, Šibenik postane dijelom priče. I ponovno zaživi.
Dronovi su unijeli novu dimenziju u doživljaj grada. Ono što je nekada bilo dostupno samo zrakoplovima i produkcijskim kućama, sada se nalazi na dohvat ruke. Iz zraka, Šibenik izgleda kao savršena slagalica: raster ulica pod kutovima koji nemaju uvijek logiku, ali imaju svoj povijesni smisao koji je preživio sve do danas. Trgovi su točke, zgrade crte. Grad izgleda kao da je projektiran osjećajem, ne pravilima.
Krovovi, gledani odozgo, otkrivaju petu dimenziju grad, koju ni jedan korak ne može dohvatiti, ali fotografija iz zraka može. I svaka ta snimka nije samo lijepa, ona nas podsjeća da ljepota često dolazi iz druge perspektive.
Grad u svakom kadru
Šibenik nije ukras u kadru, on je zapravo razlog kadra. On nije scenografija nego glavni lik. U njemu se fotografira život, ne samo ljepota. Šibenik nije grad maneken bez pokrića.
Ne pozira poze radi, autentičan i zato je fotogeničan.
Nekada su naši stariji slali kartuline. Pisali su sporo, pažljivo, tintom i s osjećajem. Danas, mi šaljemo storyje. Brže, češće, da pokažemo: “Pogledaj gdje sam bio. Pogledaj što me dotaknulo.” I dok god fotografija ima tu moć da prenese doživljaj, Šibenik će biti jedno od njezinih najljepših platna. Zapravo, tako je od vremena zadnjeg kvartala 19. stoljeća i prvih crno-bijelih snimaka Krešimirovog grada.
U svijetu u kojem sve brže hodamo, sve rjeđe zastajemo, sve manje slušamo Šibenik nas zove da pogledamo. Da stanemo. Da udahnemo prizor. Ovdje fotografija nije samo sjećanje, ona je potvrda da smo osjetili trenutak.
Ako možda sumnjate u to da je Šibenik najfotogeničniji hrvatski grad, prošećite . Pogledajte iz kanala svetog Ante. Zastanite na Martinskoj. Uspnite se na tvrđavu. Spustite se do Banja. Pogledajte videozapise snimaka iz drona. Uzmite mobitel u svoje ruke…
I zabilježite.
Jer Šibenik nije samo kadar. Fotogeničnost Šibenika je više od toga.
Piše: Ivica Poljičak
