Šibenik se od Rade Periše, svog sjajnog umjetnika i dobrog čovjeka koji se svojim djelima borio protiv prolaznosti ljudske ljepote i težio idealu njene vječnosti, oprostio na neobičan način – suzama, smijehom, glazbom i poezijom. Komemoracija njemu u čast održana u Kući umjetnosti „Arsen”, iskoračila je iz okvira podsjećanja na nekoga koga se izgubio. Bio je to vrhunski kulturni događaj, baš onakav kakav Rade Periša svojim likom, djelom i ljudskim osobinama zaslužuje.
U predvorju „Arsena” u špaliru su stajali polaznici Dramskog studija „Ivana Jelić“, s kazališnom šminkom na licima baš kao da su tog trena došli iz umjetničkog ateljea Rade Periše. Škrinju sjećanja na Radu otvorilo je Šibensko pjevačko društvo „Kolo“, koje mu je otpjevalo „Zvona moga grada“, a onda su o njemu kroz suze i smijeh, ganuti, ali nalazeći prave riječi da opišu kao čovjeka iznimnih vrlina i jedinstvenu umjetničku pojavu govorili njegovi prijatelji iz djetinjstva i mladosti Željko Petreš i Ksenija Bilan, glumci Mate Gulin i Oriana Kunčić, kazališni umjetnici Jasminka Antić i Sara Lovrić Caparin, kolaši Maja Gulin, Luka Čular. Svi oni svjedočili su da je Rade Periša po stvaralačkom izričaju vižaist koji je maestralno pretvarao lica ljudi u umjetnička djela, bio i glumac i pjevač i na svoj način iskazivanja dobrote, poeta. Pjevajući pjesme koje je volio, njegovu suptilnu dušu emotivno je oslikala Nataša Cvitan, a na nevjerojatno točan i najljepši način portretirao ga je student režije Lovre Paić svojim stihovima u najljepšoj maniri Jacquesa Préverta i Arsena Dedića.
