Društvo za očuvanje šibenske baštine „Juraj Dalmatinac“ u sklopu projekta „Šibenska kulturna baština“ organizira predavanje profesorice doktorice znanosti Ivane Prijatelj Pavičić o Horaciju Fortezzi. Predavanje će se održati u ponedjeljak, 28. travnja u 19.30 u Interpretacijskom centru katedrale sv. Jakova „Civitas Sacra“. Predavačicu i temu predstavit će Jolanda Krnić Zmijanović.
Profesorica Ivana Prijatelj Pavičić bavi se dalmatinskom umjetnošću u razdoblju od XIV. do XIX. stoljeća i umjetnicima hrvatskog porijekla zvanim Schiavoni.
Redoviti je profesor u trajnom zvanju na Odsjeku za povijest umjetnosti pri Filozofskom fakultetu u Splitu. Kao gostujući profesor predavala je na tri sveučilišta u inozemstvu. Objavila je šest samostalnih knjiga, više znanstvenih radova u znanstvenim časopisima i zbornicima skupova, te poglavlja u zbornicima i knjigama. Uredila je nekoliko zbornika skupova i knjiga te sudjelovala na više tuzemnih i inozemnih znanstvenih skupova. Sudjelovala je u organizaciji nekoliko znanstvenih skupova. Vodila je dva samostalna znanstveno-istraživačka projekta, a kao suradnica sudjelovala na četiri hrvatska znanstveno istraživačka projekta te nekoliko međunarodnih projekata.
Autorica je i koautorica nekoliko knjiga, a zadnja objavljena je Crkva, pustinja, bunker / Špilja sv. Ante u kanalu pred Šibenikom (Emil Podrug, Josip Pavić, Ivana Prijatelj Pavičić, i dr. Šibenik, 2023.).
O predavanju
Naručivanje pladnjeva, vrčeva, posuda od majolike ili bronce s motivima koji se referiraju na klasičnu antiku bilo je u modi tijekom XVI. stoljeća na dvorovima vladara, vojvoda, istaknutih vojskovođa i humanista istančanog ukusa. Na takvim su predmetima antičke prizore i dekorativne motive često izrađivali istaknuti umjetnici. Naime, razvila se potreba za posjedovanjem predmeta poput mjedenih pladnjeva, umivaonika, vrčeva i gotarica ukrašenih motivima i temama iz antičke ratne povijesti i antičke mitologije. U naručivanju takvih skupocjenih predmeta (pladnjeva, posuda, vrčeva) koje je odraz renesansnog humanizma, očitovala se, među ostalim, i strasna želja za imitacijom rimskih mjedenih posuda.
Bronca je već u grčkom i rimskom svijetu upotrebljavana za dekorativne predmete (posude, vrčeve) jer, za razliku od srebra ili bakra, nije hrđala. Takvi predmeti nazivani piatti di parada/parata i vrčevi di parata, bili su u to doba sastavni dio umjetničkih zbirki vladarskih kneževskih, plemićkih dvorova (palača, ljetnikovaca). Posjedovale su ih u Veneciji, primjerice, duždevske, senatorske, biskupske i kardinalske obitelji. Ponekad su se izlagale u posebnim salama ukrašenim freskama s portretima rimskih junaka i vladara, a ponekad freskama sa scenama iz rimske povijesti. Ponekad su izlagani u salama namijenjenim predstavljanju zbirke skupocjenih paradnih ratnih oklopa, kaciga i oružja te ratnih trofeja vlasnika palače, ponekad u tzv. kabinetima kurioziteta i antikviteta (zvanim ponekad antikvarij ili camerino delle anticaglie). Ovakve su prostorije bile namijenjene samoreprezentaciji tadašnjih patricija, humanista-antikvara, biskupa, kardinala, političkih dužnosnika, vojskovođa, kapetana, veleposjednika i uspješnih trgovaca. Krasili su ih često portreti slavnih imperatora.
Takve su gravirane predmete izrađivali zlatari, kipari, vrsni crtači i graveri, a njihova je tehnologija bila bliska grafičkoj tehnici jer su radili s grafičkim alatom, burinom. Uz Šibenčanina H. Foretezzu znamo još nekolicinu imena zlatara koji su se bavili ukrašavanjem takvih predmeta za venecijansko tržište.
U izlaganju će biti riječi o stilskoj, tipološkoj, ikonografskoj i povijesnoj analizi nekoliko predmeta koje je gravirao Horacije Fortezza koji su bili izloženi na izložbi posvećenoj Fortezzi i zlatarstvu njegova vremena održanoj u Klovićevim dvorima (rujan – studeni 2024.) i pladnju Foscari iz zbirke Muzeja Victoria & Albert u Londonu koji je nedavno Flora Turner Vučetić atribuirala Fortezzi i datirala ga oko 1560.
