Izgradnja energane na prostoru Centra za gospodarenje otpadom Bikarac predizborna je ‘hit’ tema, a sve oporbene stranke i nezavisni koji imaju političke ambicije protiv su tog postrojenja, kakvih u Europi ima više od 500. Nekima, doduše, smeta samo to što bi trebala biti izgrađena na području Šibenika, pokaže li se da je isplativa i da nema ugroze za okoliš. Šibenski kanal stoga je kandidate za gradonačelnika Šibenika, kojih je za sad sedmero pitao što će napraviti s tim projektom budu li u prilici i koja je, po njima, alternativa. Ipak, u protekla 24 sata, otkako im je poslan upit, nismo dobili odgovore Iris Ukić Kotarac, kandidatkinje Nezavisne liste Stipe Petrina i Tončija Restovića, kandidata SDP-a i Možemo.
Marin Koudela, kandidat Mosta, HSLS-a, HSP-a i BUZ-a najavio je da će kad ta koalicija preuzme vlast u Šibeniku obavit ‘sve pravne i fizičke aktivnosti vezane za zaustavljanje projekta spalionice na Bikarcu kao i saniranje posljedica već učinjene štete po tom pitanju’.
– Što se tiče alternativnih rješenja takvom pogonu, postoji višestruko bolja, zdravija i učinkovitija varijanta. Riječ je o jednostavnoj verziji sustava za gospodarenje komunalnim otpadom koji je izradio fizikalni kemičar, nekadašnji predstojnik Zavoda za fizikalnu kemiju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu, prof. dr. sc. Stanko Uršić. Sve detalje vezane za takav sustav gospodarenja otpadom, prezentirat ćemo u danima koji su ispred nas – napisao je Koudela.
Lucija Cvitan koja je, nakon isključenja iz Domovinskog pokreta čija je na razini Šibenika bila predsjednica pa je sad nezavisna kandidatkinja, odgovorila je da se po pitanju energane ‘mora održati javna rasprava s nezavisnim stručnjacima koja građanima omogućuje da budu informirani o svim aspektima projekta, uključujući koristi, rizike i mjere zaštite’
– Nezavisni stručnjaci imaju sposobnost procijeniti potencijalne utjecaje spalionice na zdravlje, okoliš i gospodarstvo, čime se osigurava da se svi aspekti uzmu u obzir. Ta javna rasprava omogućuje našim građanima priliku u kojoj mogu iskazati svoja mišljenja i prijedloge, a to će svakako pomoći u oblikovanju projekta na način koji bolje odgovara potrebama zajednice. Provođenje referenduma osigurava veći legitimitet i podršku zajednici. Osiguravajući javni dijalog koji je nužno potreban, stvara se bolje razumijevanje između vlasti i građana, što vodi ka suradnji održivijih rješenja – odgovorila je Cvitan.
Marko Petković kandidat Šibenskog građanskog foruma istaknuo je da, kao pravnik, o tehnologiji otpada i toj problematici zna nešto sitno.
– Moj je stav, da se ne želim upuštati u teme stručnjaka, a mislim da je ovo stručna tema. Ako postanem ono za što sam se kandidirao, definitivno ću se okružiti timom, jednim savjetodavnim tijelom, koji će me, sukladno važećoj strategiji i svim dokumentima koji su obvezivati da ih poštujem kao gradonačelnik. Općenito treba smanjiti otpad, definitivno mi je stav da treba izbjeći akumuliranje otpada iz drugih gradova, koje je nametnuto. Treba gledati prvenstveno interes Šibenika i njegovih građana, onda eventualno neki viši interes u smislu razine RH. Ali prvenstveno Šibenik. Dakle nema tu kompromisa. Spalionica nipošto ne, jer bi definitivno utjecala na zdravlje okolnog stanovništva kako i građana. Koji bi model odabrao, konzultirao bi se definitivno sa stručnjacima iz tog područja, a slijedio bi primjer Velike Gorice i usmjerio svoje aktivnosti u smanjenju količine otpada, razvrstavanju, a onda bi napravio statistiku i nova istraživanja da vidimo da li je uopće potrebno raditi nešto što nam može šteti. – zaključuje Petković.
Za Marija Kovača, kandidata stranaka Dom i nacionalno okupljanje i Hrvatskih suverenista rješenje je ulaganje u sustav odlaganja i recikliranja otpada.
– Po riječima direktora Bikarca Roberta Podruga, u Šibeniku se reciklira samo 20 posto otpada i umjesto da se radi na izgradnji sustava za njegovo učinkovito prikupljanje i preradu predlaže se sumnjivi projekt izgradnje energana To je moj stav s presice održane 4. travnja prošle godine, dakle prije raskole u tadašnjem DP-u. Isti stav zastupam i danas jer je odluka o izgradnji spalionice smeća na Bikarcu znak neuspješno organiziranog sustava odlaganja i recikliranja otpada. Godinama smo slušali najave o realizaciji projekta CGO Bikarac kao rješenju za nastupajuća desetljeća, a sad imamo ideju o tzv. “energani”. Energana ima smisla ukoliko postoje korisnici proizvedene, prvenstveno toplinske energije, iz otpada i ako postoji infrastruktura za dostavu te energije do njih (koja je izuzetno skupa). U našem slučaju nemamo niti jedno niti drugo. I na kraju je praktično dokazano da se takve pogone isplati graditi u najvećim urbanim centrima kao što je recimo Bolzano u Južnom Tirolu ili recimo u Splitu kao najvećem urbanom centru Dalmacije koji to evidentno ne želi li pak možda Zadru kao drugom po veličini centru. Nama bi , navodno, bilo skupo voziti svoj otpad u Splitu ili Zadru, a njima koji su puno veći proizvođači otpada to ne bi bilo skupo – upitao se Kovač i pozvao na oprez i ako treba na obvezujući referendum o spalionici otpada.
Što se Ukić Kotarac i Restovića tiče, nismo tako, u razumnom roku, uspjeli doznati koja bi bila njihova alternativa energani odnosno energetskoj oporabi, postavljenoj EU propisima, naravno nakon maksimalno mogućeg recikliranja otpada. Podsjetimo i da je rezultat energetske oporabe otpada toplinska i električna energija, dok se kao ostatak pojavljuje šljaka i pepeo, kao u postrojenju u Bolzanu, koje izgleda ovako.
