Kad se govori o ljudima koji su obilježili povijest Šibenika, ime Jeronima Milete nemoguće je zaobići. Omiljeni šibenski biskup, franjevac konventualac, ali na prvom mjestu čovjek duboke vjere i širine. Svojim je djelovanjem ostavio neizbrisiv trag, ne samo u rodnom gradu nego i u širem crkvenom i nacionalnom kontekstu.
Rođen je u Šibeniku 17. travnja 1871. godine, u obitelji Paška i Antice Bulat Petričević. Prve školske korake napravio je u rodnom gradu, dok je franjevačku gimnaziju pohađao u Cresu. Već kao vrlo mlad odlučuje krenuti redovničkim putem. Redovničko odijelo oblači 1. prosinca 1885. i uzima ime Jeronim.
Njegova nadarenost brzo dolazi do izražaja. Studij teologije nastavlja u Rimu, gdje već s 22 godine, 1893., postiže doktorat. Iste godine, 23. rujna, zaređen je za svećenika. Od samih početaka bilo je jasno da Mileta nije „običan“ svećenik. Isticao se znanjem, osobito u liturgiji, i ubrzo stječe ugled i u Rimskoj kuriji. Biskupi iz Dalmacije često su mu se obraćali kada je trebalo riješiti pitanja pri Svetoj Stolici.
Unatoč svemu, ostaje skroman, pristupačan i uvijek spreman pomoći. Obnašao je niz važnih službi, sve do trenutka kada je 1922. imenovan šibenskim biskupom. Biskupsko ređenje primio je 26. veljače u Rimu, u bazilici Svetih apostola, a u Šibenik dolazi 29. ožujka, gdje ga dočekuju oduševljeni sugrađani. Svečano je ustoličen 2. travnja iste godine.
Njegovo biskupsko razdoblje pokazalo se iznimno plodnim. Već 1923. otvara sjemenište, a posebno se istaknuo u izgradnji nove zgrade, svečano otvorene 1929. godine. Među njegovim prvim potezima bila je i odluka o uvođenju pjevanja povečerja na hrvatskom jeziku – potez koji govori koliko mu je bilo stalo do približavanja liturgije narodu.
Grad se u to vrijeme mijenjao i rastao, a Mileta je u tome imao važnu ulogu. Godine 1928. podiže Katolički dom, uz koji otvara i menzu za siromašne. Dvije godine kasnije organizira i djelovanje Caritasa u Šibeniku, dodatno učvršćujući socijalnu dimenziju Crkve u gradu.
Bio je i čovjek pera. Tijekom redovničkog života i 25 godina biskupovanja napisao je brojna djela i članke te pokrenuo i uređivao listove poput Katolika, Hrvatskog radiše i Dijecezanskog lista. Posebno se angažirao u širenju orlovskog pokreta u Šibeniku i sjevernoj Dalmaciji.
Povijesne okolnosti nisu ga zaobišle. Nakon što je Zadar pripao Italiji, Mileta preuzima upravljanje velikim dijelom zadarske biskupije, osim samoga grada. U složenim političkim i društvenim uvjetima pokazuje organizacijske sposobnosti, ali i veliku odgovornost.
Tijekom Drugog svjetskog rata njegovo se lice posebno jasno vidi – kao humanist i domoljub. Pomagao je ljudima u nevolji, bez obzira na njihovu političku pripadnost, nastojeći ublažiti patnje ratnog vremena koliko god je mogao.
Preminuo je u Šibeniku 23. studenoga 1947. godine, u 77. godini života i 25. godini biskupske službe. Pokopan je prema vlastitoj želji u crkvi svetog Frane, ispred oltara svetog Nikole Tavelića. Njegov sprovod bio je velik i dostojanstven – od katedrale, gdje je bio izložen lijes, do posljednjeg počivališta, kroz grad kojem je toliko dao.
U svojoj Oporuci napisanoj 10. rujna 1945. godine biskup Mileta između ostalog piše: “… Blagoslivljem kako su sveti Franjo Asiški i sveti Ante Padovanski blagoslovili Asiz i Padovu, moj mili rodni grad Šibenik…“
Danas, gledajući unatrag, jasno je da Jeronim Mileta nije bio samo biskup jednog vremena. Bio je graditelj u najdubljem smislu te riječi – graditelj vjere, zajedništva i dostojanstva čovjeka.
Piše: Ivica Poljičak
