Oni su mladi i veseli, raspjevani i entuzijastični, upravo onakvi kakvi i trebaju biti. Oni su Ema Bilić i Lucija Dujić, Šime Gović i Marki Mikuš, najmlađi članovi ŠPD Kolo.
Ova družina je sigurno jedan od razloga zašto mladi i naravno oni stariji trebaju doći u Kolo. Iz njihovih se riječi najbolje iščitava što im Kolo daje. I zašto su ponosni i sretni jer pripadaju toj homogenoj zajednici šibenskih pjevača.
Njihov pjevački “staž” u Kolu je otprilike jednak, kako bi u Šibeniku to rekli “li-la”. Ipak Ema broji najviše proba jer u zboru je skoro četiri godine, Marki i Šime tu su oko godinu dana, dok Lucija broji ” sitno” od rujna prošle godine. No entuzijazam i ponos jer su postali ” kolaši” im je potpuno jednak.
Različiti su im, a opet slični razlozi dolaska, ljubav prema pjevanju, poticaj obitelji ili prijatelja, genetske glazbene predispozicije. Zanimljivo je kako su 17-godišnji Šime i 19-godišnji Marki, prije svega zaljubljenici u folklor ( Šime usto svira i harmoniku), došli u Kolo nakon što su tijekom proba folklora u svom KUD-u, čuli kolaše na probama.
– Budući su prostorije našeg KUD-a i Kola u neposrednoj blizini, čuli smo kolaše kako pjevaju i to je bilo presudno. Volimo ples ali i pjesmu. I zato smo poželjeli steći nova iskustva, naučiti što više o tehnikama pjevanja, ostati što duže u Kolu. Jer nakon ove godine provedene u društvu, Kolo nam je u srcu. Došli smo zajedno, iste večeri, uz poticaj našeg prijatelja i nismo požalili – unisono će Marki, koji pjeva u tenorskoj dionici i Šime, koji je bariton.
Posebno pamte nastup na smotri zborova održanoj u Slavonskom brodu, druženje i veselje nakon nastupa. Pa zdušno pozivaju sve na audiciju, jer kako kaže Šime…” ako mogu ja sa mojih 17 godina pjevati u Kolu, onda mogu i drugi”.
Po stažu u Kolu najmlađa u četvorci, 27-godišnja Lucija pjeva otkako zna za sebe, kaže” to mi hrani dušu”.
– Zbog različitosti glasova u zborskom pjevanju uvijek sam htjela postati dio zbora i evo me u Kolu, nakon što sam u rujnu prošla audiciju i postala altica. Službeno sam član Kola od prvog nastupa kojeg ću zauvijek pamtiti i to na ovogodišnjoj Adventuri . Zato pozivam sve koji vole pjevati da se okušaju, da postanu dio ovog malog kruga velikih ljudi. Istina je da vas čeka puno rada, ali još više druženja i smijeha.
A 18-godišnja Ema, koja je također altica, vjerovali ili ne, u Kolu je od svoje 14-te godine! Koliko je vezana uz svoj zbor, svjedoči podatak kako je lani na veliku feštu u povodu 18-tog rođendana, uz svoje prijatelje pozvala i ” kolaše”.
– Kolo je dio mene, mjesto gdje učim, stvaram uspomene, svakodnevno rastem. Kroz pjevanje sam upoznala sebe ali i ove ljude s kojima dijelim istu ljubav ka glazbi, tradiciji, zajedništvu. Naučila sam koliko su važni disciplina i zajednički rad. U srcu nosim želju da jednog dana zapjevam i kao solistica, to bi za mene bio novi izazov. Sigurna sam da nas u Kolu čeka još puno lijepih trenutaka i da je ovo put kojim želimo ići i dalje njegovati ovaj osjećaj pripadnosti. Mnoge pjesme nose priče iz naše kulture, a biti dio toga za mene ima posebno značenje – zaključuje Ema.
A na pitanje kako bi ” ocijenili” maestra Lisu, dirigenta Kola, svi odreda nižu hvalospjeve:
– Maestro je jako drag, pristojan, dobar, discipliniran, uvijek vedar i nasmijan. Čovjek velikog srca i duše koji mi je dao priliku da se bavim s onim što najviše volim. Zaslužuje veliko poštovanje jer se jako trudi prenijeti nam svoje znanje – kaže nam Marki.
A Šime dodaje:
– A šta reći o mestru koji je nas dvojicu tako divno prihvatio nakon što smo mu doslovno ” banuli” na probu. Jako mi je pomogao budući o pjevanju nisam znao baš ništa, puno toga nas je naučio u ovoj protekloj godini. Nesebično i požrtvovno daje svoje znanje svim kolašima.
I kolašice potvrđuju sve navode svojih kolega.
– Maestro me je naučio tehnikama pjevanja koje ću primjenjivati cijeli život. Vrlo je predan svom poslu i trudi se biti što bolji prema nama – kaže nam Ema.
A Lucija je na kraju ovog razgovora sve sažela u jednoj rečenici:
– Maestro je naprosto jedan genijalan čovjek!
